DUGA I DRUGE PRIPOVIJESTI

Dinko Šimunović

Kategorije: Knjige za djecu  Lektira  Proza 

Jezik: B/H/S jezik

Broj stranica: 175

Format: 14,00 x 19,50

Povez: Tvrdi

Težina: 0.30 kg

ISBN: 9789958044076

Cijena: 12.00 KM

U najkraćem bi se moglo zaključiti da se radnja pripovjedaka iz ovog izbora odvija u Dalmatinskoj zagori (Hrvatska), koju je pisac dobro poznavao s obzirom da je djetinjstvo proveo u selima toga kraja. Ali, pogrešno bi bilo pomisliti da je taj život „prepisan“ i tako pretočen u priču. Taj život, tako jedinstven, izolovan od svijeta, šiban burama i vjetrovima, opstajao je na kamenu. Neke nedokučive sile su upravljale njime i prosto izazivale nadahnuće umjetnika. Sudeći po nekim motivima, može se zaključiti da se Šimunović najviše zadržao na životnim pojavama koje su aktuelne kroz sva vremena. Naravno, on ih je sagledavao prvenstveno kroz vizuru ovoga kraja.
Tokom čitanja, uočavaju se dvije karakteristike Šimunovićevog pisanja. Prva je povezivanje tema i motiva iz narodne književnosti sa savremenim životom. Druga se odnosi na način slikanja psiholoških stanja likova, gdje ih pisac dovodi u vezu sa stanjem u prirodi. To bi, na neki način, takođe bila odlika narodne književnosti, u kojoj je čovjek neraskidivo vezan sa prirodom kojoj se obraćao u nekim važnim trenucima, baš kao nekome bliskom.
Pisac je posebnu pažnju posvetio ženskim likovima. Mada su djevojčice, djevojke i mlade žene o kojima piše, svojim životom vezane za sasvim konkretan kraj i određeno vrijeme, one imaju svoje važno mjesto u galeriji likova sličnih sudbina, i to ne samo u hrvatskoj književnosti. Ti likovi su obilježeni svojom posebnošću – ljepotom, ili bogatstvom i ljepotom, ili nekom obdarenošću. Naprosto, razlikovale su se od sredine, od drugih. A takva sredina nije proricala dobro ovakvim djevojkama. Srna iz pripovijetke Duga, kaže pisac, „nije ni bila kao druge djevojčice… Svak je to znao i nijesu joj proricali dobro.“
Sredina je zaista mogla da se bavi proricanjem, jer je ona određivala mjeru svega što čini život. Nije bilo važno što su se neke različitosti dobijale samim rođenjem – sredina ih je osuđivala, i oni koji svojim izgledom ili navikama nisu ličili na druge, morali su stradati.