KS kao RS

(Povodom tekstova Svi za jedan udžbenik, „Oslobođenje“, 12. 1. 2018. i Izdavači optužuju ministra Kazazovića, „Oslobođenje“, 15. 1. 2018)

O Nacrtu Zakona o udžbenicima KS biće raspravljano na Skupštini KS 31. januara o. g. Biće zanimljivo vidjeti šta će poslanici reći o ovoj nepotpisanoj zbirci besmislica. Ne ulazeći sad u sve pojedinosti ovog Nacrta, jer za to bi bilo nedovoljno cijelo izdanje „Oslobođenja“ (radoznali se o tome mogu obavijestiti na http://www.skolegijum.ba/…/udzbenik-po-pobocnoj-liniji-kvad…), ovdje želimo upozoriti javnost na 3 „debele“ laži koje se u Nacrtu „ispod žita“ provlače.

PRVA LAŽ: udžbenici će biti bolji nego sadašnji. Neće! Predviđeno je da u upotrebi bude samo jedan udžbenik, dakle nema konkurencije kvaliteta. Nastavnici mogu „birati“ između jednog udžbenika, znači riječ je o samo jednom izvoru znanja, što je apsurdno. Iskustvo pokazuje da treba koristiti što više izvora znanja, a jedan je kao nijedan. Ovdje se KS opasno izjednačava sa RS (Republika Srpska, ne Republika Srbija), koja jedina u Evropi ima samo jedan udžbenik po predmetu. Udžbenici u RS nisu udžbenicima u FBiH ni „do koljena“! Oni su na nivou udžbenike iz 60-ih godina prošlog stoljeća. Razlog: nema konkurencije, bez koje nema kvaliteta. KS očito nije izabrao dobar uzor.

DRUGA LAŽ: udžbenici su skupi. Nisu! Udžbenik, koji učenik plati 10 KM, na kraju školske godine proda za 5 KM. Dakle, godinu dana se njime služio za samo 5 KM. To je cijena jedne kutije cigareta, a znamo da ogroman procenat đačkih roditelja svaki dan popuši bar jedan udžbenik!

Ministarstvo ima ambiciju da određuje cijenu udžbenika i tako upravlja tuđim poslovima i tuđim kapitalom. Gdje to ima? To nije moguće. Zanimljivo je da Ministarstvo želi određivati samo cijene udžbenika, ali ne i cijene patika, ruksaka, sveski, mobitela, prevoza… svega onoga što djeca koriste. Dalje, cijena u KS je 10 KM a u RS 8 KM – znači, treba zbog 2 KM po udžbeniku rasturiti dobar sistem da bi se dobio loš. Ovdje treba reći i to da su udžbenici u FBiH najjeftiniji u regionu (izuzev RS), što znači da su izdavači fer i da udžbenici jednostavno ne mogu biti jeftiniji, ali ne trebaju biti ni skuplji. Dva izdavača su prije dvije godine snizila svoje cijene na 8 KM, kobajagi da bi „pomogli roditeljima“ (kao da je posao privatne firme da nekome pomaže, umjesto da se bori za profit), ali su se brže-bolje vratili na 10 KM jer nisu mogli izdržati tako niske cijene.

TREĆA LAŽ: Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih KS će izdavati udžbenike i sve će biti bajno. Neće! Prvo, ne može Ministarstvo i donositi zakon i izdavati udžbenike, jedno isključuje drugo. Zatim, u Nacrtu se tvrdi da se taj (ogromni!) posao može završavati bez novog zapošljavanja i bez novih troškova, što je čisti bezobrazluk. I djetetu je jasno da neko, ko izdaje 500.000 udžbenika i 500.000 radnih sveski, mora imati najmanje onoliko urednika koliko ima nastavnih predmeta, pa tehničke urednike, ilustratore, dizajnere, sekretarice, magacionere, knjigovođe, direktore, upravni odbor, nadzorni odbor, vozače, čistačice – najmanje 50 ljudi!; mora imati kamione za razvoz udžbenika, zatim magacin od najmanje 2000 m² (milion naslova teži oko 300 tona i ne može stati u neki podrum)… itd, itd. Pritom i ne misle da će ih pirati „sahraniti“: kad pirati vide da postoji samo jedan udžbenik, doštampavaće ga na svakom koraku i prodavati po nižoj cijeni, a posljedice je lako zamisliti. (Primjer: udžbenici za 9. razred, pitajte izdavače ako vas zanima).

I da ne okolišimo: ne zanimaju njih ni djeca ni roditelji, njih zanima samo da uzmu pare. Kako? Osnovaće javno preduzeće, zaposliti u njemu silne tetiće, amidžiće i daidžiće, raspolagati velikim novcem koji će, kako to već biva u javnim preduzećima, izvlačiti u stranačku kasu – a građani, oni isti koji su uštedjeli 2 KM po udžbeniku, platiće to na drugi način: preko poreza i viših cijena svega i svačega.

Treba li reći o kojoj se stranačkoj kasi radi? Ne treba. NAROD ZNA!

Ivica Vanja Rorić,

predsjednik Udruženja izdavača udžbenika
i nastavnih sredstava, Sarajevo