Hamza Humo

HAMZA HUMO (Mostar 1895, Sarajevo 1970) pohađao je mekteb, osnovnu školu i gimnaziju u rodnom gradu. Nakon sarajevskog atentata (1914), koji ga zatiče kao đaka mostarske gimnazije, uhapšen je i interniran u Mađarsku, a naredne godine je mobiliziran u austrijsku vojsku. Do kraja rata je služio kao tumač i pisar u bolnici u Beču. Nakon rata vraća se u Mostar i maturira, a potom odlazi na studije historije umjetnosti u Zagreb, potom Beč i Beograd.
U Zagrebu se druži s mladim pjesnicima Antunom Brankom Šimićem, Ulderikom Donadinijem i zemljakom Nikom Milićevićem. Već 1919. objavljuje prvu zbirku pjesama Nutarnji život.
U vremenu između dva rata, kad najintenzivnije stvara, objavio je više pjesničkih knjiga i svoje najznačajnije djelo, lirski roman Grozdanin kikot (1927.) koji će doživjeti više izdanja i biti preveden na mnoge jezike.
Uređivao je list Zabavnik i časopis Gajret, radio kao novinar, potom urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije.
Za svoje književno djelo Hamza Humo je, pored raznih priznanja, dobio i dvije velike nagrade – Nagradu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu i Dvadesetsedmojulsku nagradu SR BiH.