Isak Samokovlija

ISAK SAMOKOVLIJA (Goražde 1889. – Sarajevo 1955.) ušao je u književnost 1927. godine pripovijetkom Rafina avlija, koju je objavio u tada najuglednijem časopisu, Srpskom književnom glasniku.
Po zanimanju je bio ljekar. Rano se počeo baviti literaturom, ali joj se više posvetio tek u zrelijim godinama života. Prvu zbirku pripovjedaka pod naslovom Od proljeća do proljeća objavio je 1929. godine.
Svijet njegovih pripovjedaka je bosanski židovski živalj, potucalačka sirotinja koja se nakon svih srednjovjekovnih progona i pogroma zatekla u mješovitom i teškom svijetu stare Bosne, po čaršijama, kasabama i raštrkanim mjestancima, a između različitih i suprotstavljenih vjera i narodnosti. Samokovlija piše autentičnim govornim jezikom koji je prošaran hebrejskim, turskim i arapskim riječima.
Najznačajnija su mu djela: pripovijetke Nosač Samuel i Solomunovo slovo, drame: Hanka, On je lud, Fuzija i Plava Jevrejka i posmrtno izdanje Nemiri. U mladosti je pisao i pjesme.
Pred smrt je objavio i poemu za djecu Dija, dija, Pesa.