Laza Lazarević

LAZA LAZAREVIĆ (Šabac 1855. – Beograd 1890), rođen je u patrijarhalnoj trgovačkoj porodici kojoj će ostati privržen sve do kraja svog kratkog života. Rano ostaje bez oca i brigu o njegovom vaspitanju i školovanju preuzima priprosta, trezvena i brižna majka. U porodici živi i sa svoje tri sestre. Ovaj život u porodici ostaviće dubok trag u mislima i osjećanjima Laze Lazarevića a naći će i velikog odraza u njegovom književnom djelu.
Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Šapcu, a u Beogradu više razrede gimnazije i studije prava. Poslije završetka pravnih nauka odlazi u Berlin gdje studira medicinu. Po povratku je radio kao ljekar u Beogradu.
Lazarević je napisao devet dovršenih pripovjedaka, a iza sebe je ostavio i nekoliko skica za buduće pripovijetke.
Pripovijetke „Na bunaru“ i „Školska ikona“ opisuju život na selu, a „Prvi put s ocem na jutrenje“ i „Sve će to narod pozlatiti“ o životu palanke i grada.
Lazarević slika svijet mačvanskog sela i šabačke palanke druge polovine devetnaestog vijeka. On voli taj svijet i saosjeća sa njegovim patnjama i tegobama. Njegove ličnosti su obično ljudi koji nemaju snage da se odupru zahtjevima vremena i surovim principima starinske porodice. On slika sukobe svojih ličnosti i ponire u njihovu dušu.