DJEČAK GRLI SVIJET

Autor: Ivica Vanja Rorić

U svakoj drugoj pjesmi u knjizi Dječak grli svijet Ivice Vanje Rorića ponavlja se riječ sunce, a cijela ova nevelika zbirka, kao kakav pjesnički prirodopis, satkana je od cvijeća, lišća, trave … U stvari, sve pjesme iz ove dragocjene knjige predstavljaju pohvale suncu i prirodi. Njih ispisuje pjesnik iz dječijeg srca i dječije duše, riječima dostojnim ovakve teme.

Za ovog izuzetno osjećajnog pjesnika svijet je, u stvari, priroda. Njegov dječak iz naslovne pjesme Dječak grli svijet ne čezne za dalekim, nepoznatim zemljama i gradovima, on želi da zagrli ptice, vjetar, zvijezde, šumu. U prirodi on nalazi i predmete svojih nedostižnih želja, pa, u završnoj pjesmi Da mi je biti, želi da bude sunce, vjetar, pčela, jutro, veče, potok, šuma, trava …

Pažljivim čitaocima učinit će se kao da se pjesnik njima lično obraća – pjesme su ispjevane neposredno, tečno, dopadljivo.

RAZGOVOR CVIJEĆA

“U ponoć, punu zvjezdanog žara,

u polju cvijeće razgovara.

Čuju se tihe, mirisne riječi,

razgovor cvjetni što dušu liječi.

Pa dok i nebo i zemlja spava –

šta li to šapće krunica plava,

i tučak žuti, i cvjetni ruj?

Dođi u ponoć – pa ih čuj!”