Duško Trifunović

DUŠKO TRIFUNOVIĆ (Sijekovac kod Bosanskog Broda, 1933), književnik, pjesnik i televizijski autor, napisao je dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama.
Prvu pjesmu napisao je sa 22 godine, po povratku iz vojske.
U Sarajevo dolazi sa 24 godine i zanatom bravara, ali već sljedeće godine (1958) izdaje prvu knjigu. Bio je jedan od najznačajnijih predstavnika takozvane estradne, govorne poezije, od svoje prve knjige „Zlatni kuršum” (1958) kojom je debitovao u književnosti i odmah bio nagrađen Brankovom nagradom, na Stražilovu. Svrstan je u talas nove urbane poezije sarajevskog kruga, gdje je najduže i stvarao. Bio je plodan stvaralac. Teorija ga nikada nije zanimala već samo praksa. Mogao je da napiše, i pisao je, pjesme na sve teme, situacije, osjećanja. U obilnoj produkciji za narod, najširu publiku, nije se stidio narudžbi. Od recitala, otvaranja izložbi do jelovnika, šta i kad zatreba, kako za djecu tako i za odrasle, za pastire i akademike. Smatrao je da je poezija jedina nacionalna umjetnost jer je jezik jedini što narod ima i što ga čini svojim. Na televiziji je zapamćen kao autor emisija na TV Sarajevo „Šta djeca znaju o zavičaju”. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rok-en-rol škola. Pisao je za „Bijelo dugme”, najpoznatiji muzički bend bivše Jugoslavije. Prije njega je bilo nezamislivo da poznat pjesnik sarađuje sa rok bendom. Iz te saradnje su se izrodili hitovi kao što su „Ima neka tajna veza”, „Šta bi dao da si na mom mjestu”, „Glavo luda” i mnogi drugi. Sem toga, pisao je tekstove i za „Indekse”, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Arsena Dedića, Gabi Novak, Seida Memića-Vajtu, a posljednje poznato estradno ime sa kojim je radio je bio Željko Joksimović.
Ukupno je preko 230 njegovih pjesama komponovano i snimljeno.
Po izbijanju rata 1992. godine prelazi u Novi Sad gdje radi za TV Novi Sad. Preminuo je 2006. godine. Prema sopstvenoj želji, sahranjen je u Sremskim Karlovcima, gdje je imao kućicu u kojoj je boravio i radio.